Shizofrenija

29.9.2009

Što je shizofrenija?

Shizofrenija je psihička bolest - poremećaj funkcije mozga uslijed kojeg oboljela osoba ima iskrivljenu sliku stvarnosti i ne može razlikovati stvarne od nestvarnih doživljaja. Ime bolesti dolazi od grčkih riječi schizo = cijepam i fren = razum. Od shizofrenije podjednako oboljevaju žene i muškarci, a kod većine ljudi pojavljuje se između 15. i 25. godine života. Shizofrenija se prepoznaje po karakterističnim simptomima koji se dijele na: pozitivne, negativne, afektivne (simptome promijenjenog raspoloženja) i kognitivne (spoznajne).

Pozitivni (psihotični) simptomi su sumanute (bolesne) ideje, halucinacije, poremećaji mišljenja i čudno ponašanje.

Sumanute (bolesne) ideje su zablude, lažna uvjerenja koja nemaju podlogu u stvarnosti. Bolesnik može biti uvjeren da je neka druga ličnost, najčešće neka poznata povijesna iliosoba iz javnog života. Također, često jebolesnik uvjeren da mu netko čita misli i kontrolira ih, upravlja njegovim ponašanjem, da netko sprema urotu protiv njega, slijedi ga, prisluškuje telefon, ugrađuje čipove. Kod bolesnika se mogu javiti ideje odnosa - uvjerenja bolesnika da se ponašanje ljudi odnosi na njega, primjerice, on misli da ljudi na televiziji razgovaraju o njemu.

Halucinacije su vrlo česte, a najtipičnije za shizofreniju su slušne halucinacije. Bolesnik čuje glasove koji međusobno razgovaraju,daju mu savjete ili ga kritiziraju, a često mu i izdaju zapovijedi. Rjeđe sa javljaju vidne halucinacije- bolesnik vidi stvari koje ne postoje u stvarnosti. Ponekad oboljeli imaju tjelesne halucinacije - u tijelu osjećaju senzacije koje nisu izazvane stvarnim podražajem osjetila.

Poremećaji mišljenja se dijele na formalne i sadržajne.

Formalni poremećaj mišljenja označava pojavu nepovezanog tijeka misli, bez logike i reda. Ponekad se javlja fenomen bloka misaonog tijeka što se očituje naglim zastojem u razgovoru.

Sadržajni poremećaji mišljenja odnose se na sumanute ideje.

Negativni simptomi su emocionalna tupost, apatija i oskudan govor.

Afektivni simptomi odnose se na promjene osjećajnog dijela osobnosti kod shizofrenih bolesnika, a one su različite u pojedinim fazama bolesti.

U početnom stadiju bolesti tipičan je simptom gubitak emocionalne topline uslijed čega bolesnici djeluju emocionalno hladno. Oboljeli su često svjesni te promjene i žale se na osjećaj odvojenosti od drugih i nedostatak osjećaja prema bližnjima. Oni gube životnu radost, zanimanje za rad i za svakodnevne aktivnosti.

Kognitivni simptomi su smetnje pamćenja, apstraktnog mišljenja i smetnje pozornosti. Ovi simptomi uzrokuju nemogućnost snalaženja bolesnika u svakodnevnom životu.

Shizofrenija se obično javlja u epizodama. Između epizoda, u razdoblju remisije, uz odgovarajuće liječenje, osoba nema simptoma bolesti. Ponovno pojavljivanje bolesti sprječava se redovitim uzimanjem lijekova.

Koji su uzroci shizofrenije?

Shizofrenija je multifaktorijalna bolest. Istraživanja su dokazala da je jedan od predisponirajućih faktora shizofrenije nasljeđivanje gena za shizofreniju koji se iz nepoznatih razloga može aktivirati i uzrokovati bolest. Predisponirajući faktori su i autoimuni procesi, porođajne komplikacije i virusne infekcije. Biokemijske teorije uzrok bolesti nalaze u poremećenoj ravnoteži kemijskih tvari u mozgu. Neurorazvojna hipoteza uzrok pripisuje poremećajima u razvoju mozga, stvaranju pogrešnih veza među živčanim stanicama koje ostaju nezamijećene do adolescencije. Stres je precipitirajući faktor koji ne može uzrokovati shizofreniju, ali je može potaknuti kod osoba koje imaju neki od predisponirajućih faktora.

Koje su vrste shizofrenije?

Paranoidni tip shizofrenije prepoznaje se po izrazitim halucinacijama i sumanutim idejama. Najčešće se javljaju ideje proganjanja.

Dezorganizirani ili hebefreni tip shizofrenije karakteriziraju nerazumljiv, nepovezan govor i nelogično, dezorganizirano ponašanje.

Katatoni tip shizofrenije je rijedak. Bolesnik ima psihomotorne smetnje u rasponu od jakog psihomotornog nemira do potpune ukočenosti i nepokretnosti (katatoni stupor).

Rezidualni tip shizofrenije prepoznaje se po negativnim simptomima: pasivnosti, gubitku inicijative, oskudnoj brizi o sebi, siromaštvu govora.

Nediferencirani tip shizofrenije je oblik bolesti kod kojeg ne prevladava niti jedan od simptoma shizofrenije.

Simplex formu shizofrenije karakterizira postupan i progresivan tijek i razvoj negativnih simptoma, bez jasnih prethodnih psihotičnih simptoma.

Postshizofrena depresija nastavlja se na akutnu fazu, a simptomi zadovoljavaju kriterije za depresivnu epizodu.

Kako se shizofrenija liječi?

Shizofrenija nije beznadna bolest, već se može liječiti zahvaljujući pronalasku antipsihotičnih lijekova. Za svakog bolesnika može se pronaći odgovarajući lijek koji, na temelju anamneze i procjene psihičkog stanja pacijenta, određuje psihijatar.

Za uspješno liječenje važno je da bolesnik bude upoznat sa prirodom svoje bolesti i važnošću redovitog uzimanja lijekova. Poznavajući karakteristike bolesti, osoba može na vrijeme prepoznati simptome pogoršanja bolesti.

Shizofrenija je kod većine oboljelih dugotrajna bolest. Uz redovito uzimanje lijekova mnogi oboljeli mogu voditi produktivan i ispunjen život. Redovito uzimanje antipsihotičke terapije i u razdoblju remisije bolesti smanjuje rizik od ponovne pojave bolesti. Vrlo je važna redovita kontrola kod psihijatra koji će rano prepoznati pogoršanje i preventivno djelovati kako se bolest ne bi vratila. Redovitim kontrolama kod psihijatra uspostavlja se odnos povjerenja i suradnje i smanjuje rizik od samoubojstva i zlouporabe alkohola.

U periodu kada je bolest stabilizirana, vrlo je važno uključiti bolesnika u psihoterapiju, socioterapiju i rehabilitaciju. Ti postupci mogu utjecati na smanjenje simptoma i pomažu oboljelom da razvije dobar uvid i kritičnost prema bolesti. Zahvaljujući tome, on može dobro funkcionirati u svakodnevnom životu.

Liječenje osoba oboljelih od shizofrenije otežano je zbog negativnog stava koji postoji u društvu. Zbog predrasuda da se shizofrenija ne može liječiti, te da su oboljele osobe opasne, dolazi do nepravedne stigmatizacije i diskriminacije. Uslijed neznanja i straha, društvo zazire od osoba oboljelih od shizofrenije, pa se one često izoliraju i osamljuju.

Negativno obilježavanje osobe smanjuje uspješnost liječenja, mogućnost rehabilitacije i normalnog funkcioniranja u društvu. Stoga je jedan od najvažnijih zadataka psihijatra edukacija bolesnika, njihovih obitelji te informiranje, prosvjećivanje i senzibiliziranje javnosti o ovoj duševnoj bolesti kako bi rehabilitacija i resocijalizacija oboljelih osoba bila što kvalitetnija.