.jpg)
.jpg)
Sreća
5.6.2012
„Kad bi svaki čovjek usrećio po jednog drugog čovjeka, čitav svijet bi bio sretan.", Johannes Mario Simmel, austrijski pisac
Ono po čemu smo mi ljudska bića jednaki je težnja za srećom. Svi, bez razlike, želimo biti sretni i ne želimo patnju. U neprestanoj smo potrazi za srećom. Problem u toj težnji je što je sreća nepredvidiva, nestalna i prolazna. Sreću možemo doseći, ali je ne možemo zauvijek zadržati. U jednom trenutku smo sretni i uživamo u tom osjećaju, u drugom trenutku sreću smo izgubili i patimo. Tako smo stalno razapeti između sreće i patnje i to je neizbježno.
Različite stvari nas čine sretnima. Neki očekuju, traže i zamjećuju samo „veliku sreću", dok drugi sreću traže u malim svakodnevnim događanjima. Mudrijima mi se čine oni koji sreću pronalaze u malim stvarima. Umjesto da nezadovoljno iščekujemo silno nam važna događanja kojih je vrlo malo tijekom života, zar ne bi bilo pametnije sreću zamjećivati svakog dana. Čekajući veliku sreću, razočarat ćemo se i unesrećiti jer ju ne dostižemo, a vrijeme prolazi neumitno. Nije li mudrije obratiti pažnju na svakodnevne, naizgled obične stvari i svjesno potražiti sreću u svakom danu.
Ono po čemu smo mi ljudska bića jednaki je težnja za srećom. Svi, bez razlike, želimo biti sretni i ne želimo patnju. U neprestanoj smo potrazi za srećom. Problem u toj težnji je što je sreća nepredvidiva, nestalna i prolazna. Sreću možemo doseći, ali je ne možemo zauvijek zadržati. U jednom trenutku smo sretni i uživamo u tom osjećaju, u drugom trenutku sreću smo izgubili i patimo. Tako smo stalno razapeti između sreće i patnje i to je neizbježno.
Različite stvari nas čine sretnima. Neki očekuju, traže i zamjećuju samo „veliku sreću", dok drugi sreću traže u malim svakodnevnim događanjima. Mudrijima mi se čine oni koji sreću pronalaze u malim stvarima. Umjesto da nezadovoljno iščekujemo silno nam važna događanja kojih je vrlo malo tijekom života, zar ne bi bilo pametnije sreću zamjećivati svakog dana. Čekajući veliku sreću, razočarat ćemo se i unesrećiti jer ju ne dostižemo, a vrijeme prolazi neumitno. Nije li mudrije obratiti pažnju na svakodnevne, naizgled obične stvari i svjesno potražiti sreću u svakom danu.
Moguće je i istrenirati se u pronalaženju sreće. Što više obraćamo pažnju na pronalaženje pozitivnih stvari koje su se zbile tijekom običnog dana, to više postajemo sposobni opažati sretne trenutke. Kada se na večer osvrnemo na protekao dan, svjesno potražimo sretne trenutke. Dobro bi bilo i zapisivati što nas je usrećilo, ganulo, nasmijalo, učinilo zadovoljnima tijekom proteklog dana. Možda je to danas bio jedan pogled pun razumijevanja i topline, ljubazna riječ, iskren osmijeh ili smo danas uživali u prizoru uzburkanog mora, ili mirisne livade nježno zelene boje. Možda nas je danas raznježila prijateljska gesta nekog stranca ili pomoć koju nam je pružio prijatelj. Možda smo danas sretni jer smo mi učinili nešto čime smo pomogli osobi u nevolji. E, to je pak poseban oblik sreće, nazvala bih ga nadsreća. Viši je to oblik sreće. Možda i najveća sreća koju smo u našim ljudskim tijelima sposobni osjetiti. Mislim da je čovjek najsretniji kada nadraste sebe, te djeluje za dobro drugog čovjeka, a ne sebe samog. To se vrlo lako može provjeriti u praksi. Probajmo danas učiniti nešto dobro za drugoga i osjetiti kakva je to sreća, drugačija od svih drugih sreća koje smo doživjeli. Ako zaključimo da nas je doista usrećilo to što smo učinili nešto dobro drugoj osobi, zašto si takvu sreću ne bi češće priuštili?! Znači, sreća ipak nije sasvim nepredvidiva. Možemo je izazvati svojim djelima, nismo baš toliko nemoćni. Možemo odlučiti činiti dobro i time sebi zagarantirati sreću.
„Živjeti za druge nije samo zakon dužnosti, nego i zakon sreće.", Auguste Comte, francuski filozof i matematičar
Da li ćemo biti sretni, često ne ovisi o vanjskim događanjima, nego o našoj interpretaciji tih događanja. Znači, ovisi o našim mislima. Iako misli uglavnom divljaju našim umom poput stampeda divljih konja, možemo sami sebe naučiti kontrolirati ih. Zašto ne bi sebi pojednostavili i uljepšali život usmjeravanjem misli ka pozitivnom, treniranjem samih sebe da u raznim situacijama opažamo ono što je dobro, a lošem ne pridajemo preveliki značaj. Kada se stvari promatraju na taj način, uviđamo da nismo samo lutke koje bespomoćno plutaju rijekom života nošene valovima sudbine i slučaja. Imamo mogućnost izbora i mogućnost djelovanja. Pa zašto onda ne praviti takve izbore i činiti takva djela koja će nam donijeti sreću
Baš je život jednostavan i lijep!
„Sreća nije u događajima. Ona ovisi o plimama i osekama uma", Alice Meynell, engleska pjesnikinja
„Živjeti za druge nije samo zakon dužnosti, nego i zakon sreće.", Auguste Comte, francuski filozof i matematičar
Da li ćemo biti sretni, često ne ovisi o vanjskim događanjima, nego o našoj interpretaciji tih događanja. Znači, ovisi o našim mislima. Iako misli uglavnom divljaju našim umom poput stampeda divljih konja, možemo sami sebe naučiti kontrolirati ih. Zašto ne bi sebi pojednostavili i uljepšali život usmjeravanjem misli ka pozitivnom, treniranjem samih sebe da u raznim situacijama opažamo ono što je dobro, a lošem ne pridajemo preveliki značaj. Kada se stvari promatraju na taj način, uviđamo da nismo samo lutke koje bespomoćno plutaju rijekom života nošene valovima sudbine i slučaja. Imamo mogućnost izbora i mogućnost djelovanja. Pa zašto onda ne praviti takve izbore i činiti takva djela koja će nam donijeti sreću
Baš je život jednostavan i lijep!
„Sreća nije u događajima. Ona ovisi o plimama i osekama uma", Alice Meynell, engleska pjesnikinja
Helena Grubišić