Zahvalnost
2.8.2012
Svakog jutra započinjem dan tuširajući se toplom vodom, dok
ispijam prvu jutarnju kavicu, biram što ću odjenuti na posao ovisno o
vremenskim prilikama, sjedam u auto i za par minuta udobne vožnje stižem
na posao. Tijekom dana kad ogladnim, na raspolaganju su mi razna jela, čim
poželim popiti čašu vode, odvrnem slavinu i čista voda mi taži žeđ. Priroda
koja me oduvijek najbolje opušta, na dohvat je ruke, pa često odlazim u šetnju
uživajući u plavo zelenim pejzažima, udišući opojan miris borova. Na
večer liježem u udoban krevet koji mi omogućava dobar odmor, u okrilju stana
koji me štiti od hladnoće, vrućine, kiše, vjetra…
I tako iz dana u dan, mnogi od nas koriste raznovrsne pogodnosti koje nam
olakšavaju i uljepšavaju život, polu svjesni onoga što radimo, čineći mnoge
stvari rutinski. Mnogo toga uzimamo zdravo za gotovo i ne pada nam na
pamet da se zahvaljujemo za sve što nam je na raspolaganju. Mi, razmažena
bića, ne shvaćamo koliko smo sretni i mislimo da tako mora biti
zauvijek. Nije li silno nepravedno uzimati sve te pogodnosti kao da ih moramo
imati?
Osim stvari i situacija, mi vrlo često zdravo za gotovo uzimamo i osobe koje su
prisutne u našim životima. Nerijetko omalovažavamo djela, usluge, koja nam čine
članovi naše obitelj ili naši prijatelji, kolege, jer mislimo da je to
normalno. Bahato podrazumijevamo da će stalno tako i biti. A neće, jer ništa ne
traje zauvijek. Možda već danas neće. Zato, dok nije kasno, osvijestimo dobrotu
drugih prema nama i zahvalimo se. Ne samo da ćemo zahvaljivanjem smanjiti svoju
egocentričnost i razviti osjećaj za druge, nego je velika šansa da ćemo, ako
iskažemo iskrenu zahvalnost, dobiti još više „darova" od bliskih nam osoba. Jer
kada ljudi prime izraz zahvalnosti, osjećaju se priznatima i ispunjenima i to
ih potiče da još više daju.
Iako smatramo da je sasvim normalno da nešto dobijemo, kao na primjer,
mislimo da je prirodno da su nas naši roditelji voljeli i njegovala dok smo
bili bespomoćna sitna stvorenja, zahvalimo se jer smo imali veliku sreću. Mnogi
nisu bili te sreće, nisu rasli obasipani ljubavlju i pažnjom. Zahvalimo
roditeljima i onda kada nam se čini da i nisu bili naročito dobri roditelji.
Kad pogledamo šire i osvrnemo se
na mjesto gdje živimo, uviđamo da i tu ima mnogo toga na čemu možemo i trebamo
zahvaljivati. Koje li sreće živjeti na predivnom otoku gdje udišemo čisti zrak,
gdje ljeti možemo uživati u moru svaki dan, dok si mnogi drugih ljudi taj
užitak uopće ne mogu priuštiti, gdje smo okruženi prirodom u kojoj možemo
potražiti utjehu i odmor kada smo tužni, umorni, zasićeni svakodnevnicom.
Ako svoje misli još više proširimo, shvatiti ćemo da živimo na
prekrasnom planetu na kojem ima dovoljno svega što je potrebno za život
bića koja ga nastanjuju, samo zbog naše gluposti, gramzljivosti i
nezahvalnosti to nije tako. Zahvaljujmo se našoj divnoj planeti Zemlji s
ljubavlju. Kad tako razmišljamo puni zahvalnosti, sasvim prirodno ćemo se
ponašati ekološki, nećemo zagađivati našu okolinu, čuvat ćemo je i
brinuti o
njoj.
Mnogi ljudi se pitaju kome se treba zahvaljivati? Svatko neka se zahvaljuje
prema vlastitom nahođenju. Netko će se zahvaljivati Bogu, netko prirodi,
netko stvoritelju… ali zahvalimo se! Neki ljudi izbjegavaju zahvaliti se jer ne
znaju kako. Mislim da je dovoljno biti spontan i zahvaliti se na jednostavna
način, bilo riječju, bilo gestom ili osmjehom, slijedeći svoju intuiciju.
U svakom slučaju bolje je zahvaliti, pa makar i nespretno i sramežljivo, nego
preskočiti zahvaljivanje. Vjerojatno smo svi iskusili loš osjećaj zbog toga što
smo propustili zahvaliti se. Uznemiravao nas je osjećaj griže savjesti i
nepotpunosti.
Zahvaljivanje nam donosi samo dobrobiti. Kada osvijestimo sve ono što imamo i
dobivamo, a uzimamo to zdravo za gotovo, postajemo sretniji jer
osvještavamo kako nam je dobro, kakve sve privilegije uživamo, koliko toga
imamo. Zahvalnost nam omogućuje da se zaustavimo, stanemo s brzim tempom života
i uživamo u onome što imamo. Zahvalnost nam donosi osjećaj sreće,
osjećaj ispunjenosti, zadovoljstva, punoće, a onoga kojemu zahvaljujemo također
usrećuje i podiže mu samopouzdanje.
Koliko li samo ljepote postoji na svijetu: ljepote prirode, ljepote živih bića,
ljepote umjetnosti…. Koliko smo se već nauživali u svim tim raznim ljepotama, a
da li smo se ikada sjetili zahvaliti? Ne gubimo vrijeme, za zahvalnost nikada
nije prerano. Učinimo to već danas!